Dvorac se nalazi u ogromnom parku. Na ulazu je fontana koja baca vodu u ritmu muzike za ples. Uradjeno je i osvetljenje, tako da verujem da je nocu fantasticno (citaj: posle ponoci posto je dan pre toga). Nakon toga sledi dvorac i pomocne zgrade. Dvorac je pretvoren u muzej i skoro renoviran. Strava je. Treci sprat je pretvoren u sale za koncerte, tacnije 2 sale. Sigurno je do jaja osecaj slusati klasiku u ruskom dvorcu. Moras makar na sekund da se osetis kao ruski knez iz 19og veka.
To je manji deo kompleksa, oko toga je ogromno jezero i suma, ali uredjena suma sa simpa vijugavim stazicama. Super sam se proveo u Caricinom. U Moskvu sam dosao dosta ne pripremljen. Znao sam za Kremlj, Crveni trg, Lenjinov mauzolej i veliku sarenu crku, sto u principu svaki seljak zna o Moskvi. Sada eto znam iz Caricin, sto me izdvaja od prosecnog seljaka ;). Super je tako kad neocekivano nabasas na nesto dobro.
Simpa je bila scena u metrou u povratku, klinac koji slaze Rubikovu kocku, mislim da se to moze samo u moskvi videti.
Utisak o Moskvi mi je bolji iz dana u dan. Mislim, bio je odlican i prvog dana a danas je tek sjajan. Veoma mi se svidja grad i nekako se vrlo prijatno osecam u njemu. Ima neku toplinu iako je veliki grad. Na putu do Caricinog metro je delom isao i iznad zemlje tako da sam video i nazovimo periferne delove Moskve, velike socrealisticke stambene zgrade, u daljini sam video i moderne oblakodere. To mi se svidja, vidis grad iz razlicitih epoha. Ne ko u Pekingu, kao da su ceo grad sazidali u poslednjih 15 godina, sto verovatno i jesu. Rusi su perfektno sacuvali centar. Necete tu videti ni jednu modernu zgradu, ali zato kako se grad sirio tako su gradjene zgrade u stilu tog vremena. Tako da su oblakoderi, koliko sam ja mogao da provalim vrlo daleko od centra, ali postoje i slika su danasnjeg vremena.
Danas sam shvatio da mom odusevljenju Moskvom u mnogome doprinosi to sto se ne osecam preterano kao stranac. Da li je to zbog slicnog jezika ili zbog toga sto se u odnosu na Kinu i Mongoliju u Moskvi svakako moras osecati manje kao stranac, ili je zaista mentalitet slican, ne znam.
Koncept ispijanja piva po ulicama i parkovima mi postaje sve simpaticniji. Nisam mnogo video mortus pijanih, mislim da u Moskvi ni jednog nisam video. Prosto ljudi sede u parku i uzivaju uz pivce. I to je potpuno ok. To je ono u cemu smo svi uzivali kao klinci a sad smo kao odrasli i ozbiljni pa ne ide piti pivo ispred dragstora ili u parku. Ovde ocigledno nemaju tih kompleksa i klinci i stariji sede po parkicima i pice po pivu.
Pokusavam da poredim Peking i Moskvu, kao dva glavna grada dve velesile. To da su velesile se oseca vrlo dobro i u Pekingu i u Moskvi, vidi se da su sami sebi dovoljni i da im se jebe za sve ostale. U Moskvi apsolutno nema nista napisano na latinici, niti na bilo kom drugom jeziku osim ruskog. Doduse i u Francuskoj je slicno, ali tamo to deluje vrlo tuzno. Rusi sada sebi taj luksuz mogu da priuste jer su ogromni, jesu velesila i ne moraju da se prilagodjavaju strancima, ne zavise od njih. Francuzi vec to nisu.
Peking je mnogo sredjeniji grad nego Moskva u svakom smislu ali je zato nekako i bez duse. U Pekingu je sve ko pod konac. Od toga da je svaki ali bukvalno svaki travnjak perfektno sredjen, do toga da je sve oznaceno perfektno. U Rusiji vec moras u metrou cetvore oci da otvoris da skontas u kojoj stanici je upravo stao metro i koja je naredna i za koliko ti treba da sidjes, na znakove tipa “watch your step”, “caution wet floor” mozes i da zaboravis, po parkovima naleces na bacene flase... Ali sve te stvari mi u Moskvi prijaju. Da li zato sto su bliske onome kako je Beogradu ne znam, ali ja definitivno bolje plivam u vodama koje nisu bas stalno po PS-u.

JEDNO OD NAJLEPŠIH IZLETIŠTA I ISTORIJSKOG OBELEŽJA MOSKVE!
ReplyDelete