Friday, June 5, 2009

1. jun Zabraniti francuski

Kolika je sansa u sred Mongolije naici na 10 ljudi kojima je francuski maternji i samo na jednog kome je engleski maternji? Minimalna ali se dogodila. U mojoj grupi je dvoje Kanadjanina sa Kvebeca, koji jelte pricaju francuski od rodjenja i dvoje francuza. U jurti do nas je jedno 2 belgijanca, 2 svajcarca i nekoliko francuza koji su svi sa francuskog govornog podrucja, i jedan jedini australijanac sa kojim sam mogao da pricam. Uzasavajuce.

No, dan je poceo u jurti u Karakorumu. Stara Mongolska prestonica od koje nije ostalo nista, i slovima nista. Napravljen je manastir Erdene Zuu na mestu tog grada i od kamenja koja su ostala od srusenog Karakoruma. Plan za danas je bio da obidjemo manastir i krenemo na Belom jezeru. Manastir ko manastir, zanimljiv je, dosta veliki, iz neke 1600 i neke. Nekoliko hramova u njemu. Komunisti su ga skoro celog unisitili kao i vecinu budistickih hramova u Mongoliji. Uzasavajuce, na srecu nasi komunisti nisu bili takvi.

Krenuli smo ka gradu Cecerlegu, koji je bio nasa stanica ka finalnoj destinaciji. Pejzaz do Cecerlega je bio identican jucerasnjem. Glupavo mi je da opisujem prirodu, izgledace kao sastav iz drugog osnovne “Probudio nas je cvrkut ptica, trava je bila zelena, nebo plavo, mi smo srecni i veseli”. Sve je to tacno ali glupavo zvuci. Imam gomilu fotki, na njima se vidi Mongolija kroz koju smo prolazili.

Za Cecerleg vodicica kaze da je jedan od najlepsih gradova u Mongoliji. Pitam se onda kakvi su ostali gradovi ako je ovaj lep. Prestonica velike pokrajine sa nekih 50 000 stanovnika kako kaze vodicica, ja mu ne bih dao ni 10 000. Mislim da na wikipediji pise da ima oko 20 000, sto je realna cifra. Nema zgrada, samo su male kuce ogradjene drvenom ogradom, sto bi smo mi rekli tarabom. Dosta prasnjav grad. To me je iznenadilo u celoj Mongoliji. Zemlja je veoma peskovita, trava nije tako gusta koliko sam mislio ali je ima dovoljna da pejzazi budu totalno zeleni. Klopali smo u nekom zapadnjackom restoranu sto me je totalno razocaralo

Nakon Cecerlega krece potpuno drugaciji pejzaz. Brda i planine. Tu sam video i prvo drvo u Mongoliji, cak ima i suma, Put je mnogo losiji. Do Cecerlega smo imali nazovi asfalt, nadalje je “bumpy road”. U stvari dobrim delom ima asfaltni put ali se njime ne ide jer malo malo pa put nestane. Ne da asfalt nestane nego ceo put nestane. U smislu da ili je srusen most ili je prosto deo puta odvaljen. Put kojim smo isli je neverovatan a nas dzip ili kombi, sta li je vec, je jos neverovatniji. Ja mislim da to vozilo moze svuda. Kakav landcruser, kakav land rover, ovo cudo od vozila je totalni zakon. Put je u jednom trenutku vodio preko korita reke. Srecom reke nije bilo pa smo lako presli.



Ostatak ekipe izgleda da smara sto se mnogo vozimo. Danas smo bas mnogo presli u dzipu. Ja totalno uzivam, nekako mi je to Mongolija. Picis njome u ruskom dzipu, uzivas u pejzazima, stanes kad god naletis na nesto interesantno i slusas neku cool mjuzu. Totalno uzivanje. A naletali smo na svasta nesto zanimljivo. Na konje koji su odlucili da iskuliraju i utole zedj u lokalnoj reci i to dva puta, na stado ili krdo jak-ova, na kanjon u sred Mongolije. To je bila neverovatna scena. Stali smo na mostu. Sa leve strane reka u totalnoj ravnici, sa desne strane ista ta reka u kanjonu. Ispostavilo se da je to neki bitan kanjon. Stali smo na jos jednom mestu da uvatimo dobre fotke kanjona. Naleteli smo i na vulkansko kamenje. Francuzi su to skontali. Za mene je to bilo samo kamenje. Ispotavilo se da je u blizini Belog jezera zaista vulkan.

Na Belo jezero smo stigli tik pred sumrak. Deluje strava. Bilo je dosta hladno, jak vetar je duvao, smestili su nas u jurtu, mnogo lepsu od jucerasnje ali je ovo klasicni turisticki kamp sa 4 jurte. Upalili smo sporet u jurti i za ne poverovati , za 5 minuta je bilo 30 stepeni, totalno smo se skuvali. Jurta ima tako dobru izolazciju da je to neverovatno.

Ispostavilo se da je u jurti do nas preostala ekipica ljudi sa maternjim francuskim i jedan Australijanac. Naravno da smo se zapili svi zajedno. Kanadjane sam vec navukao na radzu, sada su je i Belgijanci zgotivili. Ekipica je mnogo pozitivnija od ove moje. Moji su nekako svi suvise strejt. Australijanac je inace snowboarder, totalno ludilo. Mozete li zamisliti snowbordera u Australji? Nekoliko dana ranije sam upoznao Australijanca koji nije video sneg 20 godina a evo ga ovaj vozi snowboard svake godine.

Sutra smo ceo dan ovde, setanje, jahanje konja, uzivanje u prirodi.....

No comments:

Post a Comment