Friday, December 18, 2009

Anin blog

http://mikicana.blogspot.com

Thursday, December 17, 2009

13- 17 More

Pentranje

Dok ovo pisem, ja sam u nekom kaficu na obali dok se Ana pentra po okolnim brdima. Navukla se, sad je covek ne moze skinuti sa brda :) Salim se.

Na kraju ostrva postoji brdo sa vidikovcem i lagunom, do kojih se stize ozbiljnim amaterskim pentranjem. Ja se uvek tako zajebem, kad gledam sa zemlje sve mi deluje jednostavno i lako a kad krenem userem se od straha. Do vrha tog brda ljudi se penju i u papucama, pa sam kontao da ako to mogu obicni turisti na putu od plaze do hotela mogu i ja. To je popriclicno vertikalni put ali sa dosta stena i korenja za koje se mozes uhvatiti, kao i kanapa, tako da je u stvari poprilicno sigurno ali i poprilicno veritkalno i ne tako kratko. Ana se pokazala kao apsolutni prirodni talenat za pentranje po stenama, a kaze da se ni na drvo u zivotu nije popela. Na vrhu ja nisam bio znojav, to su bila jezera znoja, sto zbog napora sto zbog straha, srcka lupa 200 na sat, a Ana mrtva ladna, ni kap znoja i jos onako razdragana i vesela, kao neko dete. Ja sam samo mislio to o tome kako cu da se spustim odatle i koji me je djavo terao da se penjem, ali moram priznati da sam malo bio i ponosan na sebe sto sam prevazisao svoje strahove. Taj dan smo otisli to vidikovca, da budem precizan Ana je otisla, ja sam se ukopao na sred brda, vrlo daleko od bilo kakvog pogleda na dole. Mislim da smo vec okacili fotke odatle. Ka laguni kazu da ima jos dosta da se penje i spusta, meni to nije padalo napamet a i padao je mrak tako da smo se spustili.
Ana je upravo ponovo tamo, krenula do lagune. Moram priznati da me je vrlo iznenadila spretnoscu i odlucnoscu. Penje se kao da se ceo zivot bavi time i nema nikakvog straha. Potpuno prirodno izgleda dok se penje. I jednostavnoscu, nije bila ni kakvoj euforiji sto je uspela da se popne, kao da je to najuobicajenija stvar, kao da se svaki dan kad krene po hleb i mleko popne na obliznu zgradu, drvo... I odlucnoscu, nije imala svojih prirodnih dilema , da li treba ili ne treba da se penje.
Ubedjujem je da uzme kurs ozbiljnog pentranja, mislim da joj je ovo jedinstvena prilika da proba i to na mestu za koje svi kazu da je jedno od najboljih na svetu.


Hehe, stigla Ana. Stigla do lagune i, sto je jos bitnije, vratila se. Luda zena skroz :)

Kod Lude Babe

Pisao sam vec o tom mestu, postali smo redovni tamo. Iz vise razloga. Autenticnost, baba i njen, sada vec za sigurnoscu znamo, muz su zaista neponovljivi likovi. Cene, ubedljivo najjeftinije mesto ovde, imaju i restoran i kafic, tako da za dorucak i veceru smo uglavnom tu. Mesto je jedno od najpunijih na poluostvru, zove se The Last Bar. I zaista jeste poslednji. Bar nije konstruisan on je sklepan. Ana ne moze da veruje kako se ne srusi. Kaze da nisu ispostovane ni elementare stvari iz statike. Ako dune malo jaci vetar sa istoka, ode sve dodjavola. Doduse, istini za volju, to ga ne cini posebnim, ovde su svi lokali sklepani. Koliko god baba i deda bili ludi nisu ni malo naivni. Po ceo dan su angazovani oko lokala, danju jure po celom ostrvu dele flajere, koji nisu ni odstampani nego su rukom pisani i fotokopirani, nocu su u lokalu i “zabavljaju” goste. Svesni su da su oni maskote svog lokala i da vecina ljudi zbog njih dolaze i vrlo rade na tome da ih celo ostvro upozna. Ne mozete verovati kako izgledaju njih dvoje koji idu plazom i dele letke.
Jedno jutro je bila super scena, majmun je upao u lokal, maznuo banane i smugnuo u nepoznatom pravcu. Konobari su vikali al' dzaba. Kazu da im svaki dan uradi isto :) Inace majmuni ovde zive u priorodi u okolnim dzunglama. Cak u jednom delu, kod nekih stena, pise pazite se kamenja, majmuni dok jednu znaju da sruse kamenje.

RasTHAIfarianci

Ovde su svi bukvalno u rasta fazonu. Svi lokali, vlasnici, radnici... Doduse postoji taj kontrast sa novo izgradjenim 'restort'-ima sa jednom totalno drugacijom populacijom. Neverovatna je ta opustenost mesta. Lokali su totalno neformalni, kao sto napisah, sklepani... Pre neko vece u jednom kaficu, lokalni pevac je otpevao neku tajlandsku reggae pesmu, svi tajlandjani su pali momentalno u trans.


Poluostvro

Ima tri celine. Kad kazem celine, mislim na skoro totalno fizicki odvojene delove. Prvo ide ta plaza do koje smo stigli prvi dan. Do nje se stize, sa dela na kom smo mi, ili preko mora, pesacanjem uz plazu pa preko nekih stena... ili preko brda kroz dzunglu. Taj deo je nekako i najopusteniji, tu nisu samo lokali sklepani tu su i bungalovi sklepani i koliko smo videli tu su skoro iskljucivo planinari. Drugi deo ostrva je nas, tu se nalaze East i West Railay beach. East je sa jeftinijim smestajem i rastafariancima. West je vec kulturiska i ta plaza je mnogo lepsa. East Railay beach tesko se moze nazvati plazom. Treci je plaza kod nekog totalno fensi “resorta”(ajmo ljudi, nasa rec za 'resort'?). Ono 7* i slicno. Ali plaza je javna i mnogo je lepa. Do nje je brdo sa vidikovcem i lagunom. U tu je kraj poluostrva.
Do poluostva nema kopnenog puta, tako da ovde nema ni saobracaja, vrlo cesto ni puta. Na East Raily Beach nema nikakve staze pored plaze. Prosto ide plaza i odmah na njoj svi lokali i “resorti”.
Plima i oseka je vrlo luda, more se dnevno pomera za 50ak metera, bez problema i blama.
Mislim da smo izabrali bas mesto po meri. Totalno cool i opusteno, bez osecaja da ste klasicni turista. Lepota Tajlanda je sto ga mozete osetiti na mnogo nacina. Mozete odsesti na nekom totalno fensi mestu, npr Koh Samui i slicno, hotel 5* po pristupacnoj ceni, totalna perverzija od svega. Mozete odsesti na neko party ostvru, Ko Pha Ngan ili Ko Phi Phi, ludilo, zurke celu noc, fool moon party, half moon party, any kind of moon party... Ako ste ronilac ili planinar, ovde ima fantasticnih mesta za to. Ili mozete kao mi, izabrati neko cool i opusteno mesto koje se jos uvek bori da ne bude pregazeno klasicnim turizmom.

Masaze

Uvatili smo ritam jos od Bangkoka-a – jedna masaza dnevno. Cini mi se da je to ok. Ni u cemu ne treba preterivati :) Stalno menjamo, cas tradicionalna tajlandska, cas masaza uljima, pa se spustimo na noge, pa gore do ledja i glave. A kad nam sve to dosadi onda turisticka atrakcija – fish massage. Spustite noge u akvarijum pun ribica i one vas grickaju. Prilicno bizarno.


Laos- stizemo

Napravili smo veliki plan za Laos. Ovde smo do subote, 19og. Letimo do Bangkoka i odatle pravo u voz i u nedelju ujutro bi trebalo da stignemo u Vientiane, ali se tu ne zadrzavamo nesto dugo. Vec sledeci dan lletimo do Luang Nam Tha. Tamo smo par dana i idemo u dzunglu, nacionalni park Nam Tha. Odatle busom idemo do Huay Xai i tu picimo na cuveni Gibbon Experience, opet dzungla par dana i spavanje na kucicama na drvetu. Odatle busom ili brodom do Luang Prabanga koji kazu da je biser orijenta. Postoji spori brod koji putuje 2 dana, a postoji i brzi brod koji putuje 6-7 sati ali kazu cesto ima nesreca cak i sa smrtnim ishodom. Suvise brzo ide :) Mislim da necemo ici brzim brodom.

Francuski par sa kojim sam putovao Mongolijom je jos uvek na putu i upravo su u “nasim” krajevima. Par nedelja su ispred tako tako da upravo zavrsavaju Laos i dobili smo strava preporuke od njih za ovu turu koju smo isplanirali. Moracemo malo da stedimo vreme u prevozu, zato idemo cesce avionima nego sto smo mislili. Iako 2 meseca deluje mnogo, podeljeno na 4 zemlje to je 15 dana, podeljeno na 3 grada to je 5 dana po gradu sto i nije puno.

Tuesday, December 15, 2009

slike tajland

na zahtev vernih citalaca slike su objavljene na http://picasaweb.google.com/predrag.spasojevic/Tajland#

12.dec Railay beach

Danas smo uspeli da istrazimo neistrazivo. Mislim da smo dobar deo poluostrva presli, uz sve jednu dukacku setnju kroz dzunglovita brda na ostrvu.

Prvi utisak o mestu je fenomenalan. Iako je polovina poluostvra ililti cetvrtostrvo :) sa srednje skupim “resort”-ima druga polovina je totalna alternativa. Rastafarijanci koji ovde zive godinama i drze lokale i bungalove, gomila planinara,... Mi smo smesteni na toj polovini ali u sasvim korektnom “resort” (koja je srpska rec za to?”). Kraj je totalno opusten i onako... opusten. 'bem ti moj srpski kad ne znam da nadjem jos neku rec koja bi opisala atmosferu ovde. Mislim da je ovde vreme stalo u doba kad je Bob Marley umro. Apsolutno su svi lokali u rasta fazonu. U jednom smo cak naleteli na balkansku muziku sto je bilo totalno neverovatn iskustvo. Neka strankinja je donela laptop i pustala svoju mjuzu, bas joj se nekako ucinilo da bi trubaci odgovarali atmosferi u lokalu.

Mesto je inace poznato po lokacijama za planinarenje. Oko nas su totalno vertikale, kazu krecnjacke (engleski limestone:), jebiga imam vodic na engleskom ) stene i ludaci se pentraju svuda okolo. Malo, malo pa naidjes na nekoga ko visi sa stene ili ce to uskoro uciniti. I to mi je nekako cool. Uvek sam planinaranje povezivao sa ladnocom, i deluje mi potpuno cool planinariti na toplom. Gledali smo kurs iz planinarenja deluje strava, kad posmatras sa zemlje. Ja ipak volim stvari da posmatram sa zemlje.

Ucinilo nam se da je obliznja plaza cool, sto se i ispostavilo tacnim, pa smo krenuli ka njoj. Do nje se stize sa nase plaze ali preko nekih stena i supljina, sto u varijanti kada se prolazi papucama nije bas jednostavno. Ali vredelo je. Plaza je totalno opustena i taj kraj ostvra je totalno backpacckerski. Smestaj je iskljucivo u sklepanim nazovi bungalovima koji su totalno cool i potpuno odgovaraju lokaciji. Onako su svi sakriveni u prasumi. Cena 300din dnevno, sa deljenim kupatilom. Ubedjujem Anu da makar jednom prenocimo tamo. Totalno je strava, mala kucica u sred prasume. Nisam siguran da i struje ima. Tu su koliko smo videli iskljucivo planinari smesteni. Taj kraj je totalno opusten, u nasem se u dobroj meri oseca klasican turizam, ovde je sve totalno drugacije. Otkrili smo da postoji i alternativni put do nase plaze. Kazu, duzi je kroz brdo ali se moze u papucama proci, ali bolje je uz obalu, Naravno, morali smo poci putem kojim se redje ide. Put je kroz totalnu prasumu, uz povremeno vrlo strme uspone i padove, ali dokazali smo da se moze preci u papucama. Bilo je zaista neverovatno, nigde nikoga, uska nazovi staza i razno rastinje oko vas. Kao da smo u sekundi na nekom totalno drugacijem mestu. Jednog trenutka si na predivnoj plazi, u drugom u sred prasume.

Ono sto je ludo je to sto to nije ni priblizno sve sto postoji. Tu je jos jedan, za nas neistrazeni deo poluostrva, gde se nalazi kazu jedna od najlepsih plaza na Tajlandu, neka smeksi laguna, brdo sa koga se vidi ceo kraj, pecine... Neverovatno mestasce. A osecaj je kao da si na ostrvu jer je jedini prilaz sa mora.

Inace sad sedim u lokalu koji vodi totalno luda zena. Tajlandjanka, u nekim 40im ili starija, koja je stalno u spidu i sve vreme nesto prica, deluje kao da je na nekim drogama, sto verovatno i jeste, vise godina ;) Uz nju je tu neki belac slicnih godina, suv kao krpa, tetoviran, sa pirsinzima. Verovatno joj je muz :) Tu su i cerke koje deluju neverovanto normalno i izvinjavaju se zbog maminog ponasanja :)

Friday, December 11, 2009

11 decembar Ladno

Spicili smo vozom od Bangkoka do Surat Tani-ja odatle autobusom pa “brzim” camcem do Railay Beach. Ovo mesto iako je na kopnu jedini prilaz mu je sa mora. Okruzen je ogromnim stenama i predstavlja raj za planinare.
U vozu je bilo 'ladno. 'ladno. Vrlo 'ladno. Mnogo 'ladno. Klima je radila kao luda celu noc i nije mogla da se iskljuci. Smrzli smo se kao... Osim toga, voz je bio ok.
Za sad nam se Railey cini kao vrlo lepo mesto koje sa jedne strane ima resort-e srednje klase a sa druge jeftini smestaj. Mi smo uboli vrlo jefitn i korektan smestaj na odlicnoj lokaciji. Soba sa ventilatorom i kupatilom kosta nas 600bata dnevno (ne po osobi, cela soba). Sto je jefitno i za ovdasnje prilike. Sobe se inace rangiraju: bez icega, za ventilatorom, sa klimom.

Mesto je poluostrvo sa 2 plaze, istocna i zapadna. Istocna je dosta blatnjava kad je oseka i nije za kupanje i tu smo mi smesteni :) jer je jeftino. Zapadna je mnogo bolja i tu se kupamo. Udaljenost dve plaze je 200m tako da zaista nije bitno gde ste smesteni.
Za sada deluje mirno tiho i opusteno. Bez mnogo ljudi ali sa cool ljudima. Na istocnoj strani ima jedan kraj sa krajnje simpa kaficima. Cenim da cemo ih overiti veceras.

8-10 december Bangkok

Odustao sam definitivno od svakodnevnog blogovanja. Prosli put sam junacki izdrzao mesec dana i bilo mi je ok pre svega kao totalno novo iskustvo za mene. Sada vec nije novo iskustvo i nema te cari, ali cu se truditi da svakih nekoliko dana bacim nesto na papir.

Grad

Upoznali smo ga cini mi se na dosta neobican i netipican nacin. U sustini nismo nista obisli a videli smo sve. Nismo videli skoro nista od turistickih destinacija (protrcavanje kroz Patpong ne ubrajam u obilazak. Patpong – ulica sa prostitutkama i cuvenim ping pong show-om). Za takav nacin obilaska grada moram priznati da je Ana poprilicno zaduzena. Skontao sam da iako se ja tu nesto kao kurcim i putujem po neobicnim destinacijama da sam u sustini obican turista. Obilazim ono sto u vodicima pise da se treba obici, i da tako ne uradim nekako bih se osecao kao da nisam video ono najbitnije. Kako sam vec jednom bio u Bangkoku i obisao sve “bitno” sad mi je prijalo da upoznam Bangkok i iz ovog ugla. Obilazili smo manje poznate hramove, parkove, zalazili u krajeve koji su poslednjeg turistu videli 1965. Necu cu Vam reci da prvo sto smo uradili po dolasku jeste odlazak u takav jedan kraj. Tu smo naisli na neki sumanuti hram ispred koga je bilo, krdo krava ( jel se kaze krdo krava? Jato nije sigurno, toliko znam). Da li su se tu krave okupile zbog kraljevog rodjendana ili nekog drugog religijskog praznika ne znam ali svakako je zbog nekog praznika. Miris je bio ocaravajuci.
Spicili smo i kroz kinesku cetvrt koja je mnogo kineskija od bilo cega kineskog u Pekingu. Ono sto sam ocekivao da cu tamo videti video sam ovde. Gomila radnji sto u zgradama sto na ulici sto u nekim sokacima, kuva se sve i svasta (bukvalno)... Nije seljana kao u 70om bloku, imalo je sve to nekih svoj smek.
Od turistickih lokacija obisli smo plutajucu pijacu. Znate sigurno kako izgleda, na svakoj prezentaciji Bangkoka i Tajlanda se nalazi.
Grad je dosta neobican miks svega i svacega u svakom smislu. Grad velikih kontrasta Pa tako na primer u sred Patponga mozete naci na vrlo vrlo luksuzan i fensi restoran. Neverovatna scena, fensi restoran okruzen striptiz i ne samo striptiz barovima sa jedne strane sa druge nocnim bazarom. Sa jedne strane imate potpuno moderrne delove, sa oblakoderima, sa druge strane trosne kuce na vodi koje smo sto se ne raspadnu. Na ulici cete videti ili skupa nova kola ili jeftine motore, nema sredine.


Prevare iliti kako su Ana i Pele nadmudrili prevarante

Kupovina karta za voz je bila totalna ali totalna ludnica. Najpre je lik u agenciji u hostelu hteo da nam proda karte za 1600 bat-a (3200 din) iliti za 400-500 bata skuplje od redovne cene. 10% da se uzme za uslugu je ok, sve preko toga je totalno dranje. Ispred hotela stoji uvek nekoliko tuk-tukova koje je isti taj baja iz turisticke agencije preporucio da ne uzimamo jer su prevaranti. Moz' misliti a on nevinasce. Kako je z stanica blizu nekako smo odlucili da ipak njih uzmemo, znali smo vec i kako se krecu cene tuk-tukova tako da nam je to delovalo ok. Kako vozac cuo gde idemo, odma nam je objasnio da se karte ne prodaju na stanici nego u nekoj agenciiji u blizini, pokaza nam i mapu gde zaista pise “Tourist information”. Pa rekosmo, znamo koliko kostaju karte, pa nas ne mogu prevariti a ako ce nam ta agencija olaksati da ne cekamo u redu i ne pokusavamo da se sporazumevamo sa salterskim radnicima to je ok. Kad je vozac za voznju od 30 bata, uzeo 20 bata jer nisam imao sitno, skapirao sam da je prevara. U agenciji nas je docekao “fin” gospodin, pokazao prospekat sa redom voznje i cenama, koje su naravno bile vice nego na stanici ali ipak jefitnije nego u hostelu ali ne lezi vraze, kaze vikend je, guzva je, nema mesta u prvoj klasi samo druga klasa. Nismo na to naseli, zahvalili smo se na saradnji i uputili se ka z stanici. Tamo krece veliko finale, ispred stanice stoji spremna ekipa da ti uvali karte, to se odmah provali da je prevara. Ali, ispred samih saltera, bukvalno ispred samih saltera stoje uniformisani ljudi sa sve oznakama “ovlasceni od strane z stanice” i pokusavaju da ti oni prodaju karte. Bukvalno na 1m od saltera te savatavaju i pokusavaju da odvedu u kancelariju na spratu. Neverovatno. I njih smo predribrali i usli u sesnaesterac i regularno kupili karte na salteru.
To se ludilo ne zavrsava. Izlazimo sa stanice i zaustavljamo se na obliznjoj raskrsnici u pokusaju da skontamo gde se nalazimo i ono sto je bitnije gde zelimo da idemo. Prilazi nam neki simpa dekica i na odlicnom engleskom nam na mapi objasnjava gde je sta i sta se mora videti i kako u jednom hramu samo danas moze da se vidi neki specijalni buda. Inace ovde se loze na specijalne bude, pa postoji lezeci buda, zlatni buda, verovatno i cuceci.... I onda je objasnio kako se sa tuktukom koji je tu bio parkiran moze sve to obici za samo 40bata i tu sam se setio saveta iz vodica da takve preporuke odbijamo. Verovatno bi nas odveo do obliznjeg hrama do kog bi smo peske stigli za 2 min i tu ostavio.

Cene

Prava sitnica. Uveli smo pravilo da nista ne treba platiti preko 200bat-a (400din). Klopa na ulici 40ak bat-a. Klopa u prodavnici 30-40bat-a. E to je super fora, ovde postoje samo 7 eleven marketi i u svima njima moze da se kupi ili gotova hrana koja samo treba da se zagreje u mikrotalasnoj koja postoji u radnji, plus dobijes i pribor besplatno ili nudle ili virsle koje se tu spremaju. Jela za microtalasnu su uglavnom Azijska i sasvim su ok. Ukus poboljsava cena od 30ak bat-a.

Garderoba izmedju 100 i 200 bata. Od papuca preko pantalona i suknji pa do naocara i kapa. Pre toga naravno mora da padne ozbiljno dogovaranje oko cena u kome vrlo uzivam. Skontao sam da kada te nakon kupovine prodavac ne isprati sa osmehom da je to znak da si dobio nisku cenu. Sve ostalo koliko god jeftino ti nesto kupio znaci da si mogao i jeftinije da prodjes.

TukTuk sa kraja na kraj grada 100bat-150 bat-a. Zanimljvo da tuk tuk kosta skoro isto kao taksi ali je pored neobicnosti koje donosi voznja u njemu i mnogo prakticniji jer mnogo brze prolazi kroz ogromne guzve u saobracaju. Beograd je malo dete u odnosnu na guzve koje ovde vladaju.

Fast food na Tajlandski nacin

Jedna od autenticnih stvari su male improvizovane tezge za spremanje hrane koje se nalaze na trotoarima. Autenticna iz razloga sto zaista mnogo tajlandjana tu kupuje hranu. Nije to neki ostatak proslosti koji je pretvoren u turisticku atrakciju. Turisti skoro i da ne kupuju tako hranu. Moze se tu kupiti od pad thai-ja preko prepelicijih jaja pa do pravih pravcatih raznjica i to za vrlo smesne pare. Meni je sve sto sam probao vrlo ukusno. Naglasavam “meni” je vrlo ukusno. Ana po pitanju takve hrane ima dosta dilema i pitanja tipa “a kako oni peru ruke”...

Nocni zivot

Jebiga, ne znam nista o tome. Nismo bili. Po ceo dan smo nesto akcijali i uvece se smo srucimo u krevet. Mada nas je nesto drmao ili jet leg ili adrenalin pa nismo bas nesto mogli da zaspimo i sve vreme smo uzasno malo spavali ali smo pucali od snage.

Tuesday, December 8, 2009

Danas nam je divan dan, divan dan

Nasem kralju rodjendan rodjendan. Ladno smo naleteli na treci ( od devet) dan proslave kraljevog rodjendana. Kakav Tito, kakve parade, ovde treba doci pa da se vidi kako se vladaru obelezava rodjendan. Odmah ujutro smo provalili da nije bas obican dan. Skoro sve radnje su zatvorene. Kad smo videli na nekoliko mesta kraljeve slike sa cvecem okolo skontali smo da ili je umro ili mu je rodjendan. Oba dogadjaja su podjednako verovatna posto je vec vrlo star :).

Uvece je bila velika proslava na nekom od velikih bulevara. Ogromna kolicina ljudi, kulturno umetnicki programi na svakom cosku, prodavci svega i svacega, cak mozete proveriti i pritisak u improvizovanoj ambulanti, kamioni krajnje smesno ukraseni, kraljeve slike na kojima uglavnom nosi fotoaparat. To mu je izgleda neki trip, cak je i na novcanicama njegova slika sa fotoaparatom.

Vrlo blizu te proslave nalazi se cuvena ulica Ko San Road. Totalni kontrast u odnosu na proslavu. Izlazi bas na ulicu u kojoj je opste narodno veselje. To je backpackerska ulica sa gomilom hotela, hostela, kafica, klubova, omladine, a i onih koji to odavno nisu, iz celog sveta. Ako ste mladi ludi, hocete zurke celu noc, to je mesto za vas. Ko San Road mozete voleti ili ne, ali ono sto je sigurno da takva ulica ne postoji nigde u svetu. Tesko da mozete izmedju 10 slucajni prolaznika naci 2 koja su slicna po bilo cemu. Osim ocigledno razlicite drzave iz koje su, ljudi su razliciti o po svemu ostalom. Od totalnih alternativaca, preko lokalnih bizarno obucenih homoseksualaca, pa do starijih ljudi koji su eto dosli da vide i tu atrakciju. Da bi ste skapirali kako sve to izgleda, mislim da je dovoljna Anina recenica “Sodoma i Gomora”. A jos nije bila u Pat Pongu, kraj cuven po prostituciji. Nesto sto se mora probati kad ste u toj ulici jeste Pad Thai, cuveno nacionalno jelo, koje spremaju ulicni prodavci. Kosta neverovatnih 80 dinara :).

Jet leg smo uspeno pobedili. Uspeli smo ceo dan da izdrzimo na nogama. Ja sam cak na kraju u hostelu do nekog doba caskao sa ostalim gostima. Odmah po dolasku smo ostetili tu fenomenalnu atmosferu hostela gde su svi zeljni upoznavanja sa novim ljudima. Nismo se posteno ni smestili a vec nam je prisao neki Kanadjanin sa cuvenom recenicom “Where are you from?”. Uvece sam ponovo naleteo na njega i tu smo postali, kao sto to obicno biva, najbolji drugari. Sutra ce, verovatno, vec biti negde drugde, a mi cemo naci nove najbolje drugare.

Hostel je ludilo. Dizajnirao ga je neki cuveni dizajner i izgleda stvarno mnogo dobro. Ako zanemarimo cinjenicu da uglavnom gay muskarci rade u njemu, sve ostalo je fenomenalno. To je dobra strana Tajlanda i Tajlandjana. Ovde ne mozete pogresiti u proceni da li je neko gay ili nije. To se vidi kilometrima, cini mi se, da se oni i trude da tako bude. Procena u kojoj mozete pogresiti jeste da li je neko zensko ili musko. Travestiti mogu izgledati kao najbolje ribe.

Tu smo do cetvrtka onda palimo na more.