Thursday, December 17, 2009

13- 17 More

Pentranje

Dok ovo pisem, ja sam u nekom kaficu na obali dok se Ana pentra po okolnim brdima. Navukla se, sad je covek ne moze skinuti sa brda :) Salim se.

Na kraju ostrva postoji brdo sa vidikovcem i lagunom, do kojih se stize ozbiljnim amaterskim pentranjem. Ja se uvek tako zajebem, kad gledam sa zemlje sve mi deluje jednostavno i lako a kad krenem userem se od straha. Do vrha tog brda ljudi se penju i u papucama, pa sam kontao da ako to mogu obicni turisti na putu od plaze do hotela mogu i ja. To je popriclicno vertikalni put ali sa dosta stena i korenja za koje se mozes uhvatiti, kao i kanapa, tako da je u stvari poprilicno sigurno ali i poprilicno veritkalno i ne tako kratko. Ana se pokazala kao apsolutni prirodni talenat za pentranje po stenama, a kaze da se ni na drvo u zivotu nije popela. Na vrhu ja nisam bio znojav, to su bila jezera znoja, sto zbog napora sto zbog straha, srcka lupa 200 na sat, a Ana mrtva ladna, ni kap znoja i jos onako razdragana i vesela, kao neko dete. Ja sam samo mislio to o tome kako cu da se spustim odatle i koji me je djavo terao da se penjem, ali moram priznati da sam malo bio i ponosan na sebe sto sam prevazisao svoje strahove. Taj dan smo otisli to vidikovca, da budem precizan Ana je otisla, ja sam se ukopao na sred brda, vrlo daleko od bilo kakvog pogleda na dole. Mislim da smo vec okacili fotke odatle. Ka laguni kazu da ima jos dosta da se penje i spusta, meni to nije padalo napamet a i padao je mrak tako da smo se spustili.
Ana je upravo ponovo tamo, krenula do lagune. Moram priznati da me je vrlo iznenadila spretnoscu i odlucnoscu. Penje se kao da se ceo zivot bavi time i nema nikakvog straha. Potpuno prirodno izgleda dok se penje. I jednostavnoscu, nije bila ni kakvoj euforiji sto je uspela da se popne, kao da je to najuobicajenija stvar, kao da se svaki dan kad krene po hleb i mleko popne na obliznu zgradu, drvo... I odlucnoscu, nije imala svojih prirodnih dilema , da li treba ili ne treba da se penje.
Ubedjujem je da uzme kurs ozbiljnog pentranja, mislim da joj je ovo jedinstvena prilika da proba i to na mestu za koje svi kazu da je jedno od najboljih na svetu.


Hehe, stigla Ana. Stigla do lagune i, sto je jos bitnije, vratila se. Luda zena skroz :)

Kod Lude Babe

Pisao sam vec o tom mestu, postali smo redovni tamo. Iz vise razloga. Autenticnost, baba i njen, sada vec za sigurnoscu znamo, muz su zaista neponovljivi likovi. Cene, ubedljivo najjeftinije mesto ovde, imaju i restoran i kafic, tako da za dorucak i veceru smo uglavnom tu. Mesto je jedno od najpunijih na poluostvru, zove se The Last Bar. I zaista jeste poslednji. Bar nije konstruisan on je sklepan. Ana ne moze da veruje kako se ne srusi. Kaze da nisu ispostovane ni elementare stvari iz statike. Ako dune malo jaci vetar sa istoka, ode sve dodjavola. Doduse, istini za volju, to ga ne cini posebnim, ovde su svi lokali sklepani. Koliko god baba i deda bili ludi nisu ni malo naivni. Po ceo dan su angazovani oko lokala, danju jure po celom ostrvu dele flajere, koji nisu ni odstampani nego su rukom pisani i fotokopirani, nocu su u lokalu i “zabavljaju” goste. Svesni su da su oni maskote svog lokala i da vecina ljudi zbog njih dolaze i vrlo rade na tome da ih celo ostvro upozna. Ne mozete verovati kako izgledaju njih dvoje koji idu plazom i dele letke.
Jedno jutro je bila super scena, majmun je upao u lokal, maznuo banane i smugnuo u nepoznatom pravcu. Konobari su vikali al' dzaba. Kazu da im svaki dan uradi isto :) Inace majmuni ovde zive u priorodi u okolnim dzunglama. Cak u jednom delu, kod nekih stena, pise pazite se kamenja, majmuni dok jednu znaju da sruse kamenje.

RasTHAIfarianci

Ovde su svi bukvalno u rasta fazonu. Svi lokali, vlasnici, radnici... Doduse postoji taj kontrast sa novo izgradjenim 'restort'-ima sa jednom totalno drugacijom populacijom. Neverovatna je ta opustenost mesta. Lokali su totalno neformalni, kao sto napisah, sklepani... Pre neko vece u jednom kaficu, lokalni pevac je otpevao neku tajlandsku reggae pesmu, svi tajlandjani su pali momentalno u trans.


Poluostvro

Ima tri celine. Kad kazem celine, mislim na skoro totalno fizicki odvojene delove. Prvo ide ta plaza do koje smo stigli prvi dan. Do nje se stize, sa dela na kom smo mi, ili preko mora, pesacanjem uz plazu pa preko nekih stena... ili preko brda kroz dzunglu. Taj deo je nekako i najopusteniji, tu nisu samo lokali sklepani tu su i bungalovi sklepani i koliko smo videli tu su skoro iskljucivo planinari. Drugi deo ostrva je nas, tu se nalaze East i West Railay beach. East je sa jeftinijim smestajem i rastafariancima. West je vec kulturiska i ta plaza je mnogo lepsa. East Railay beach tesko se moze nazvati plazom. Treci je plaza kod nekog totalno fensi “resorta”(ajmo ljudi, nasa rec za 'resort'?). Ono 7* i slicno. Ali plaza je javna i mnogo je lepa. Do nje je brdo sa vidikovcem i lagunom. U tu je kraj poluostrva.
Do poluostva nema kopnenog puta, tako da ovde nema ni saobracaja, vrlo cesto ni puta. Na East Raily Beach nema nikakve staze pored plaze. Prosto ide plaza i odmah na njoj svi lokali i “resorti”.
Plima i oseka je vrlo luda, more se dnevno pomera za 50ak metera, bez problema i blama.
Mislim da smo izabrali bas mesto po meri. Totalno cool i opusteno, bez osecaja da ste klasicni turista. Lepota Tajlanda je sto ga mozete osetiti na mnogo nacina. Mozete odsesti na nekom totalno fensi mestu, npr Koh Samui i slicno, hotel 5* po pristupacnoj ceni, totalna perverzija od svega. Mozete odsesti na neko party ostvru, Ko Pha Ngan ili Ko Phi Phi, ludilo, zurke celu noc, fool moon party, half moon party, any kind of moon party... Ako ste ronilac ili planinar, ovde ima fantasticnih mesta za to. Ili mozete kao mi, izabrati neko cool i opusteno mesto koje se jos uvek bori da ne bude pregazeno klasicnim turizmom.

Masaze

Uvatili smo ritam jos od Bangkoka-a – jedna masaza dnevno. Cini mi se da je to ok. Ni u cemu ne treba preterivati :) Stalno menjamo, cas tradicionalna tajlandska, cas masaza uljima, pa se spustimo na noge, pa gore do ledja i glave. A kad nam sve to dosadi onda turisticka atrakcija – fish massage. Spustite noge u akvarijum pun ribica i one vas grickaju. Prilicno bizarno.


Laos- stizemo

Napravili smo veliki plan za Laos. Ovde smo do subote, 19og. Letimo do Bangkoka i odatle pravo u voz i u nedelju ujutro bi trebalo da stignemo u Vientiane, ali se tu ne zadrzavamo nesto dugo. Vec sledeci dan lletimo do Luang Nam Tha. Tamo smo par dana i idemo u dzunglu, nacionalni park Nam Tha. Odatle busom idemo do Huay Xai i tu picimo na cuveni Gibbon Experience, opet dzungla par dana i spavanje na kucicama na drvetu. Odatle busom ili brodom do Luang Prabanga koji kazu da je biser orijenta. Postoji spori brod koji putuje 2 dana, a postoji i brzi brod koji putuje 6-7 sati ali kazu cesto ima nesreca cak i sa smrtnim ishodom. Suvise brzo ide :) Mislim da necemo ici brzim brodom.

Francuski par sa kojim sam putovao Mongolijom je jos uvek na putu i upravo su u “nasim” krajevima. Par nedelja su ispred tako tako da upravo zavrsavaju Laos i dobili smo strava preporuke od njih za ovu turu koju smo isplanirali. Moracemo malo da stedimo vreme u prevozu, zato idemo cesce avionima nego sto smo mislili. Iako 2 meseca deluje mnogo, podeljeno na 4 zemlje to je 15 dana, podeljeno na 3 grada to je 5 dana po gradu sto i nije puno.

No comments:

Post a Comment