Tuesday, December 8, 2009

Danas nam je divan dan, divan dan

Nasem kralju rodjendan rodjendan. Ladno smo naleteli na treci ( od devet) dan proslave kraljevog rodjendana. Kakav Tito, kakve parade, ovde treba doci pa da se vidi kako se vladaru obelezava rodjendan. Odmah ujutro smo provalili da nije bas obican dan. Skoro sve radnje su zatvorene. Kad smo videli na nekoliko mesta kraljeve slike sa cvecem okolo skontali smo da ili je umro ili mu je rodjendan. Oba dogadjaja su podjednako verovatna posto je vec vrlo star :).

Uvece je bila velika proslava na nekom od velikih bulevara. Ogromna kolicina ljudi, kulturno umetnicki programi na svakom cosku, prodavci svega i svacega, cak mozete proveriti i pritisak u improvizovanoj ambulanti, kamioni krajnje smesno ukraseni, kraljeve slike na kojima uglavnom nosi fotoaparat. To mu je izgleda neki trip, cak je i na novcanicama njegova slika sa fotoaparatom.

Vrlo blizu te proslave nalazi se cuvena ulica Ko San Road. Totalni kontrast u odnosu na proslavu. Izlazi bas na ulicu u kojoj je opste narodno veselje. To je backpackerska ulica sa gomilom hotela, hostela, kafica, klubova, omladine, a i onih koji to odavno nisu, iz celog sveta. Ako ste mladi ludi, hocete zurke celu noc, to je mesto za vas. Ko San Road mozete voleti ili ne, ali ono sto je sigurno da takva ulica ne postoji nigde u svetu. Tesko da mozete izmedju 10 slucajni prolaznika naci 2 koja su slicna po bilo cemu. Osim ocigledno razlicite drzave iz koje su, ljudi su razliciti o po svemu ostalom. Od totalnih alternativaca, preko lokalnih bizarno obucenih homoseksualaca, pa do starijih ljudi koji su eto dosli da vide i tu atrakciju. Da bi ste skapirali kako sve to izgleda, mislim da je dovoljna Anina recenica “Sodoma i Gomora”. A jos nije bila u Pat Pongu, kraj cuven po prostituciji. Nesto sto se mora probati kad ste u toj ulici jeste Pad Thai, cuveno nacionalno jelo, koje spremaju ulicni prodavci. Kosta neverovatnih 80 dinara :).

Jet leg smo uspeno pobedili. Uspeli smo ceo dan da izdrzimo na nogama. Ja sam cak na kraju u hostelu do nekog doba caskao sa ostalim gostima. Odmah po dolasku smo ostetili tu fenomenalnu atmosferu hostela gde su svi zeljni upoznavanja sa novim ljudima. Nismo se posteno ni smestili a vec nam je prisao neki Kanadjanin sa cuvenom recenicom “Where are you from?”. Uvece sam ponovo naleteo na njega i tu smo postali, kao sto to obicno biva, najbolji drugari. Sutra ce, verovatno, vec biti negde drugde, a mi cemo naci nove najbolje drugare.

Hostel je ludilo. Dizajnirao ga je neki cuveni dizajner i izgleda stvarno mnogo dobro. Ako zanemarimo cinjenicu da uglavnom gay muskarci rade u njemu, sve ostalo je fenomenalno. To je dobra strana Tajlanda i Tajlandjana. Ovde ne mozete pogresiti u proceni da li je neko gay ili nije. To se vidi kilometrima, cini mi se, da se oni i trude da tako bude. Procena u kojoj mozete pogresiti jeste da li je neko zensko ili musko. Travestiti mogu izgledati kao najbolje ribe.

Tu smo do cetvrtka onda palimo na more.

No comments:

Post a Comment