Saturday, June 6, 2009

Idemo dalje...

Danas sam takodje odmarao i pakovao stvari za put. U 9 uvece krece lokalni voz ka Irkutsku. Mozete misliti , lokalni voz koji ide 1000km i vise po ne naseljenim predelima. Lokalni je zato sto vozi “samo” od Ulan Batora do Irkutska. Onaj koji nije lokalni saobraca na relaciji (uf kako sam zvanican) Peking – Moskva. Lokalni je i nesto sporiji pa put traje nekih 36 sati. Irkutsk iako je zapadnije od Ulan Batora je +7 sati od Srbije, za razliku od Uba i Pekinga koji su +6. Nekako to i ima smisla posto ovde pada mrak u pola deset.

Juce sam konacno upoznao ljude kojima prva asocijacija na Srbiju nije rat. Izraelac, ne onaj sa pocetka price o Mongoliji, koji je odusevljen Kusturicom ali i makedonskim filmom “Pre kise”. Ide istim putem kao i ja ali planira posle Moskve da obidje istocnu Evropu i Balkan. I jedan Spanac koji je po mom predstavljanju odmah uzviknuo “Aaa Pedja Mijatovic”.

Ne vezano za Mongoliju kao zemlju i predivnu prirodu utisak koji me drzi jeste profesinalizam ljudi u UB Guest House-u. Verovatno je i u ostalim hostelima slicno. Na usluzi su nam za sve sto nam zatreba, spremni da organizuju sve sto zamislimo od kupovine karata preko iznajmljivanja peskira pa do organizacije putovanja. Ceo put kroz Mongoliju je fantasticno organizovan i dobili smo bas ono sto smo zeleli po izuzetno povoljnim cenama i za Mongolske uslove. Sve do sitnice je ispostovano. Usluga kakvu nisam imao ni u hotelima sa 5*.

No comments:

Post a Comment