Friday, June 12, 2009

9.Jun Masaza, sauna i ringe ringe raja

Polako mi pada adrenalin. Narasta svest da sam najbolje video i da mu ostatak puta dodje kao odradjivanje posla. Posle Mongolije emocije su takve da se tesko prebacujem na Rusiju i Bajkal. To mi se cini kao prolbem ovakvih putovanja, brzo moras da se psihicki svicujes sa jedne lokacije na drugu, a kad naletis na nesto zaista fantasticno tesko je motivisati se za drugu. Znam da ce ovde priroda biti super, ali kad probam da uporedim sa Mongolijom dodje mu kao sa konja na magarca. Mozda je trebalo ipak da obrnem marsrutu. Pretpostavljam da bi mi dozivljaj Bajkala pre Mongolije bio daleko bolji. Danas sam uhvatio sebe da prvi put brojim koliko mi je ostalo do kraja. Umorio sam se i od upoznavanja ljudi, odnosno od dvodnevnih poznanstava. Izgubite dan i po u uvodnoj prici, ko si , sta si i odakle si. Taman kad skontas da su kul likovi oni odu svojim putem a pojavi se neko novi i sve iz pocetka. Mogao bih ja sad da pisem: imam prijatelje u celom svetu, svi me zovu da dodjem kod njih, smestaj besplatan, do jaja, ima sve da ih obidjem... Ali to je u stvari samo jedan klise. Svi ovde sa svima razmenjuju kontakte, svi smo kao prijatelji do groba,... ali verovatno ce vecina tih kontakata zavrsiti zapisana i zaboravljena u racunaru. Fali mi prava komunikacija, sve je nekako povrsno. Srecom tu je Internet pa tako nadoknadjujem nedostatak prave komunikacije.

Nas sestoro je krenulo iz hostela ka Oljhon ostrvu. Tu sam upoznao Amerikanca koji sam putuje svetom. Kasnije sam sa njim postao i cimer. Prvi covek koga sam sreo na putu da je bio u Beogradu. Svi su nesto u fazonu “istocnu evropu moram da vidim” ili “posle Moskve idem u istocnu evropu” ali niko nije bio u nasim krajevima. Ovaj je bio i to pre par nedelja i vrlo je zadovoljan gradom. Kaze da je ostao duplo vise nego sto je planirao. Bio je bas u periodu kada je bio onaj ekoloski muzicki festival na Kosutnjaku sto ga je odusevilo. Prija cuti lepe utiske o tvom gradu.

Put je trajao 5-6 sati. Pejzaz je bio slican Mongoliji ali i razlicit. Brdoviti je, trava nije bas onako zelena, dosta ima suve trave sto daje zuckast izgled pejzazima. Ima pustih predela, bez drveca kao u Mongoliji a onda se odjednom nadjete u sred sume. Tako da je uglavnom miks praznih delova i suma. Na ostrvu je slicno. Na suporotnoj obali se vide planine na kojima je jos uvek sneg. Na Bajkalu je suncano, jezero je plavo i imate osecaj kao da ste na moru, a u pozadini se vidi sneg. Vrlo lepo.

Odseli smo u, ovde cuvenoj, Nikita's place. To je etno selo u malom selu na obali ostrva. Nista specijalno, neuspeo pokusaj da se napravi nesto sto lici na stare kuce. To bi mozda i proslo da se ne nalazi u starom selu gde zaista vidite kako izgledaju te stare drvene kuce. Kod Nikite kuce uglavnom nisu od drveta nego od dasaka, cak ima i kombinacija drvo i daske, tipa prvih 2 metra je od drveta ostatak od dasaka sto ne izgleda, kako da kazem, bas najbolje. Selo je strava i vrlo simpaticno. Svuda su stare drvene kucice. Nema asfaltiranih puteva. Struja je dosla tek pre 3 godine. Super je sto ima dosta ljudi pa je vrlo zabavno. Cena je sasvim korektna, nesto manje od 20 eura za pun pansion.




Po dolasku sam odmah uzeo masazu. Lokalna domacica dolazi po pozivu i masira samo ledja. Nista specijalno, ali je vrlo prijalo posle mnogo dana provedenih u sedecem polozaju. Ima nekoliko “banja”, kako ovde zovu saune. Besplatno je i samo treba u slobodno terminu da upisete svoje ime. Sauna je slicna finskoj, sa kamenjem. Problem je sto ovde nema tuseva nego imate bure sa ledenom vodom. Nikad nisam imao muda da posle saune spicim bas pod totalno hladnu vodu, sad nisam imao izbora ali je bilo strava. Totalno sam se vratio u zivot.

Izmedju masaze i saune domacini su organizovali “ruske tradicionalne igre za zagrevanje u toku zime”. Igre su tipa ringe ringe raja, arjackinje barjackinje.... Meni je bilo poprilicno dosadno ali nista pametnije nisam imao da radim u pauzi, a ostali su bili totalno u ekstazi tokom igara.


No comments:

Post a Comment