Friday, January 1, 2010

Ceski budisti iliti Luang Nam Tha – prve impresije

Upoznali smo 2 para na put do Luang Nam Tha. Jedan su Cesi, krajnje simpaticni, odseli smo u istoj “gostionici”(ha, guest house na srpskom je valjda gostionica). Jutros smo se poblize upoznali uz kafu i rakijicu (bukvalno, poneo ja malo a i oni neku svoju). Zive u mestu blizu Austrijske granice, vode restoran vegetarijanske hrane, bili su u ovom kraju pre 6 meseci i dosli su ponovo. Razlog? Budisti su pa obilaze budisticke krajeve. Ljudi proucavali razne religije pa zakljucili da bi bilo sasvim ok da postanu budisti. Koliko su nam objasnili ne praktikuju budizam u smislu da postuju obicaje i slicno, nego vise postuju budizam kao filozofiju zivota. Kak god bilo, samo Ana i ja mozemo da naletimo na ceske budiste u sred Laosa. To se apsolutno nikom drugom ne moze dogoditi ;) Da stvar bude neverovatnija oni vrlo slabo pricaju engleski. Kako da kazem, u ovim krajevima i sa odlicnim engleskim imate problema u sporazumevanju. Ne mogu da zamislim kako se oni snalaze. Mi smo uspostavili cesko-srpski jezik uz dozu engleskog i na njemu caskali. Ispostavilo se da se dosta dobo razumemo na maternjim jezicima, oni nas nesto bolje nego mi njih, mada je cela komunikacija zvucala totalno kretenski. Skroz su simpa par, bas smo se sprijateljili, koliko se na ovakvim putovanjima to moze. Ljude koje upoznajemo delim u tri kategorije : one sa kojima ne razmenis email i tel, one sa kojima razmenis i one sa kojima razmenis sa idejom da ih zaista kontaktiras. Ovi spadaju u trecu kategoriju.

Prosetali smo i gradom, mi ne bi bili mi da nismo otislo malo putevima kojima se bas malo vise ne ide. Otislo smo do reke Nam Tha. Na reci mestani iz sela preko reke, se kupaju. Ovde je predvece vreme za kupanje, koje se obavlja gde neko u reci. Sela su vrlo siromasna, kuce su od bambusa i nema tu mnogo uslova za zivot. Kupanje dakle predvece u reci. Zene se kupaju tako sto se obmotaju nekim platnom i tako ulaze u vodu. Sramota je drugacije. Nas su savetovali da na nas izlet u prasumu Ana ponese tako nesto, nikako kupaci jer cemo se kupati u reci a ne bi bilo primereno da se kupa u kupacem. Obisli smo i selo, klinci pice fudbal u skolskom dvoristu. U prethodnoj recenici sve osim reci klinci i fudbal shvatite uslovno. Skola je kucica od bambusa koja je totalno “suplja”, odnosno spolja se sve vidi, samo je resetka od bambusa. Dvoriste je poljana. Fudbal je pravi i klinci su pravi. Cak su tu i devojcice dosle, sredjene, da gledaju decake kako igraju fudbal. Neverovatno je koliko su neke stvari svuda iste. Selo je u skladu sa skolom, kucice od bambusa, vrlo siromasno, ali izgleda da ima struje. Most je jos ludji, naravno od bambusa ali preko njega prelaze i motori. Mi smo ga uz ozbiljnu dozu straha presli peske.

Ono grada sto smo videli deluje nekako fino, mirno i opusteno. To je definitivno utisak o Laosu. Opusteno, ko lale. Svako gleda svoj posao, niko te ne smara, cak te cesto i ignorisu tamo gde bi ipak trebalo malo paznje da ti obrate, i nigde ne zure.

No comments:

Post a Comment