Friday, May 22, 2009

Zoo

Sinoc sam svratio do obliznjeg fensi shopping mall-a, u potrazi za food kornerom i normalnjom klopom. Pljustala je kisa pa mi je to delovalo kao ok resenje za klopu. I pronasao sam je, nekoliko kineskih, tajlandski i japanski restoran ali prilagodjeniji mom ukusu od onih na koje sam do sada nailazio. Shvatio sam da sve sto sam juce napisao o globalizaciji ne stoji. Identicne su marke, da ne kazem brendovi, kao svuda u Evropi. Ovde mu valjda strane marke dodju kao narodnjaci u Hrvatskoj, javno se ne spominju a ima ih svuda.
Danas sam odlucio da malo iskuliram obilazak kulturno-istorijskih spomenika i zapalim do zoloskog vrta. Na putu ka istom svratio sam do Mao Ce Tung (ili bese Dung)-ovog mauzoleja. Mislim da sam bio jedini stranac. Nevidjene sigurnosne kontrole. Rancevi i fotoaparati se ostavljaju pre ulaska i sto je smesno, naplacuje se torba i svaki primerak foto aparata. Po principu Hteo si da slikas Mao Ce-a sa 2 aparata? Plati duplo. Nista specijalno, slicno Kuci cveca samo vece i vidi se pokojni Mao.
Zooloski vrt je neobican. U osnovi je park po kome su razbacani prostori sa zivotinjama. Nije fazon da gde god da se okrenes su zivotinje. Ides kroz park pa naletis na deo sa majmunima, pa opet park pa zirafe... Simpaticno i smirujuce. Prijalo je. Pande su, sto je i ocekivano, glavna atrakcija. Akvarijum je prica za sebe, skroz fascinantan i ogroman. Ima 7 nezavisnih celina, od dzungle preko korala pa do nezaobilaznih delfina. Imao sam srece da sam naisao u vreme sou-a delfina. Ulaznica je prava sitnica, 1200 din ali vredi. U zoo vrtu sam i ja bio jedna od atrakcija. Opet su me Kinezi savatavali da se slikam sa njima. Kad ti to rade u zoo vrtu, osecas se kao vrlo egzoticna zivotinja. Malo fotografisanja majmuna, pa malo pandi, pa se naleti na visokog belog coveka, pa slikanje i sa njim ;). Ja im obicno udarim kontru pa napravimo fotke i sa mojim aparatom. Da i ja imam da pokazem u svojoj zemlji primerke malog zutog coveka.


Peking i ja postajemo dobri ortaci, upoznajemo se sve bolje i bolje. Taksi vise i ne koristim, uglavnom metro. Em je jeftiniji em mi je lakse tako da se snadjem nego da taksisti objasnim gde treba da me vozi. Avantura sa taksijem obicno izgleda tako sto 10 minuta na recepciji hotela objasnjavam gde hocu da idem i da mi tu lokaciju napisu na kineskom. Da, recepcioneri nisu bas u najboljem odnosu sa engleskim. Tacno jedan ga zna dovoljno dobro. Kad mi nesto treba uglavnom se trudim da mi to zatreba kad on radi :). Nakon toga sa ceduljom krecem ka taksisti koji je analizira, gleda, nije mu jasno gde je to... i onda krenemo negde. U principu nije bilo problema osim prvi put kada nismo nasli lokaciju ali svaki put em traje em je neizvesno. Od nadasve simpaticnog vozaca sam odustao jer i on ne zna engleski pa smo jadnu Irenu non stop cimali kad treba nesto da se objasnimo. Zato picim sam i nema problema.
Juce zaboravih da napisem, na pregledu kod kineskog doktora opste prakse sam se raspitao o odnosu tradicionalne i savremene medicine. Koliko mi je objasnjeno, savremenu koriste kad nema drugog resenja, kad su jako jako bolesni. Od prilike sve dok nisu za bolnicu idu na akupunkturu.
U dobrom sam tempu, ostalo mi je da obidjem Staru i novu letnju palatu, podzemni grad, eventualno neki muzej i akrobatsku predstavu. Taman cu to da odradim tokom vikenda i onda imam ponedeljak i utorak slobodni program i priprema za Mongoliju :)Skontao sam da suvenire necu kupovati. Nemaju gde da mi stanu a i mrzi me da ih vucaram preko Mongolije i Rusije do Beograda. Miske ce dobiti svoju vise puta narucenu majcu :) i kupicu par unapred narucenih sitnica i mislim da je to to. Lepo da unapred najavim, da se ne nadaju ljudi previse. Poklone za Asenovu svadbu cemo ipak morati kod beogradskih Kineza da kupujemo :)
SMS sa 064 mreze definitivno ne dobijam. Radi se na otklanjanju kvara. Dule i Tosic su angazovani na resavanju problema, u toku noci ocekujemo povratak u normalni rezim rada.

1 comment:

  1. Pele, kinezi se slikali sa tobom dok te cuvari ne vrate u kavez! :)

    ReplyDelete