Saturday, May 30, 2009

Mi imamo McDonalds gde je vama?

Zaista, nema McDonaldsa u UlanBatoru, jedna od retkih neosvojenih zemalja od strane lanaca fast food restorana. Postoji mogucnost da postoji a da ga ja nisam nasao ali veoma mala. Zato ima restorana sa hranom iz celog sveta. Danas smo naleteli na Ceski restoran i bilo je vrlo egzoticno jesti u Ceskom restoranu u sred Mongolije.

Sinoc sam bio sa 2 strava zanimljiva lika. Jedan je Englez koji je vec 2 godine na putu. Putovao je godinu dana po Aziji, ostao bez para pa je nasao odlicno placen posao u Pekingu i tamo ostao godinu dana. Kad je skupio dovoljno novca nastavio je sa svojim putem. Razmisljam da li je ok kad se tako ne vezujes za mesta i ljude, kad mozes u svakom trenutku da ostavis sve, ili mozda to ipak nije resenje?

Drugi je Izraelac, na visemesecnom putovanju po Aziji. Vrlo zanimljiv lik. Sluzio je vojsku 3 godine, bio po mnogim ratistima. Specijalnost mu je bila otklanjanje mina. Vrlo lako se moze zamisliti kako mu je bilo u vojsci. Svestan je cinjenice da je 3 mozda najbolje godine zivota procerdao u vojsci, od 19 do 21. Nije jos upisao faks, odlucio je da se kroz putovanja malo vrati u zivot. Pored svega toga vrlo je normalan, zdravo razuman i simpatican lik. Od nekoga ko je proveo 3 godine u takvoj vojsci bi ocekivali da je zadrti vojnik. Susta suprotnost. Medjutim primecuje se na svakom koraku da je veliki nacionalista, ponosan na svoju zemlju, spreman da da zivot za nju, sa pricama tipa mi nikada nikog nismo napali, samo se branimo. Glupo mi je bilo da ulazim u bilo kakvu diskusiju, da pomenem silnu decu koju su pobili prosle godine, to bi prosto bilo besmisleno u bilo kakvoj drugoj situaciji a pogotovu u ovoj gde putujemo Azijom i jebe nam se svima za takve stvari.

Obojica su proputovala dobrim delom istocne Azije i ono sto preprucuju kao obavezno sa obici je Japan. I u vozu sam cuo od slicnih likova da se Japan naprosto mora obici. Skup je ali kazu vredi svaki dinar. Dodue ne kazu, dinar, pominju neke druge valute ali poenta je ista :). O Tajlandu nemaju bas najbolje misljenje, u fazonu su to je komercijala, to nije Azija. Lepo je, jeftino ali suvise turisticki orijentisano za njihov ukus.



Sticajem okolosti ustao sam dosta rano tako da sam celo pre podne zujao po gradu. Obisao sam najbitniji budisticki hram u Ulan Batoru, a verovatano i u celoj Mongoliji. Mnogo jaci utisak mi je ostavio nego svi u Pekingu. Prvo zato sto nije orijentisan ka turistima nego je pravi hram, gde ljudi dolaze da se mole i praktikuju Budizam. Sastoji se od nekoliko manjih hramova i velikog centralnog sa velikim Budom on nekih 30 metara sigurno. Zanimljivo je da je taj Buda napravljen 90ih jer su komunisti uglavnom unistili sve hramove. Imao sam srece pa sam naisao u vreme molitva, u svim ostalim hramovima su sedeli monasi i imali nesto kao molitvu. Hramovi su vrlo lepi i neobicni. Sa krova vise tapiserije (ili vec nesto sto lici na njih) najrazlicitijih boja. Od ulaza vodi staza do necega sto bi trebalo da je kao oltar. Sa leve i desne strane su klupe gde sede iskljucivo monasi. Obicni gradjani hodaju po ivicama hrama i mole se pred raznoraznim religijskim simbolima. Tu su i bubnjevi u koje monasi povremeno udaraju. U svakom hramu je molitva bila drugacija. U jednom se uglavnom cuti, a na svakih par minuta jedan monah izgovori nesto, ostali u glas nesto drugo i ponovo cutanje. U drugom je jedan monah konstanto citao, molitvu valjda. Nebicno je sto je zvucalo vrlo slicno pevanju nasih popova. U trecem su udarali u bubnjeve sa vremena na vreme. Jedan hram su napravili u jurti i to odlicno izgleda. Slikanje je zabranjeno tako da imam fotke samo ispred hramova.

Nakon toga sam prosetao do Muzeja nacionalne istorije. Na putu do njega sam isao ulicom koja bukvalno razdvaja centralni deo Ulan Batora od predgrada. Desno je klasican soc realisticki grad, desno su trosne kuce, ulicice bez asfalta, jurte... Totalni kontrast. Naleteo sam na smesnu scenu, nadogradnja na Mongolski nacin. Na vrhu nezavrsene betonske kuce podignute 2 jurte :).

Muzej je neverovatan. Da ponovim, Muzej je neverovatan. Sadrzi od orudja od 700 000 godina pre Hrista (Mislim da sam dobro zapamtio, ali moguce i da je 70 000, u svakom slucaju dosta davno :)) pa sve do devedesetih godina. Praistorijski deo je fascinantan. Pored dinosaurusa izgleda da su i preci coveka gotivili Mongoliju. Isto tako je neverovatan i deo vezan za Dzingis Kanovu Mongoliju. Tu je i predivna kolekcija narodnjih nosnji. Nije tesko sresti Mongole koji i dan danas nose tradicionalne nosnje.

Sinoc su mi ljudi iz hotela uspeli naci jos 2 lika zainteresovana za slican put kao i ja. Dva Kanadjanina. U toku veceri smo zainteresovali i francuski par, a u toku dana ih ubedili da nam se prikljuce. Stos je sto je ukupna cena putovanja ista bilo da ide jedan putnik ili njih 10. Dakle nas 5 je podelilo cenu putovanja i ispalo je totalno dzabe. Danas smo sa ljudima iz hostela razradili detalje, malo promenili originalnu marsrutu i napravili strava putovanje. Malo je drugacije od onoga sto sam juce pisao, to od juce je bilo preko neke druge agencije. Putuje se starim ruskim dzipom. Jednim od onih koji mogu svuda da prodju :). Spavacemo kod lokalnih porodica u jurtama. Idemo do karakoruma, tu cemo prespavati. Nastavljamo preko Tsetserlega do Belog jezera. To je novina, odustali smo od toplih izvora jer smo saznali da i nije nesto. Belo jezero bi trebalo da je strava. Tamo smo 2 dana. Vracamo se onda polako ka Ulan Batoru drugim putem i ostajemo jednu noc negde. Trebalo je da idemo do jos nekog jezera ali se porodica kod koje treba da prespavamo nedavno preselila i onda i mi idemo za njima ;). Na kraju zavrsavamo u Hustai parku u nadi da cemo videti Taki konje. Krecemo sutra u 9. Vracamo se u petak. U subotu nastavljam dalje. Naredni postovi ce verovatno biti tek od petka. Mislim da tamo gde idem da nema ni struje a kamo li Interneta :) Isao sam u veliku nabavku za put, voda, hrana i slicno. Imamo mi klopu svuda ali valjda poneti sa sobom rezerve :) Nakupovao sam i brdo slatkisa. Obicaj je da se porodicama kod kojih odsedas ostavi nesto korisno ili nesto za decu. Ja sam odabrao decu i nakupovao gomilu kojekakvih slatkisa.

Potpuno sam odusevljen hostelom, osobljem i njegovom organizacijom. Bukvalno sve sto ti treba oni zavrsavaju i to vrlo vrlo povoljno. Hoces na put, nema problema, imaju nekoliko unapred pripremljenih tura ali sve se moze modifikovati. Proveravao sam juce cene okolo i ovo mu dodje najpovoljnije. Dakle nije ona fora da sve sto ti organizuje hotel po pravilu biva skuplje. Preko hostela mozes kupiti vozne karte, sto sam naravno i ucinio. Dok si na putu deo stvari mozes ostaviti u hostelu za 1$ za dve nedelje. Nemas vrecu za spavanje, nije problem moze se iznajmiti. Nemas peskir? Mozes iznajmiti ili kupiti. Dakle bukvalno sve sto ti treba oni ce ti zavrsiti i to vrlo vrlo povoljno. Sve pohvale. Vrlo dobra lekcija za sve kako biznis treba voditi.

No comments:

Post a Comment