Saturday, May 23, 2009

Isto

Polako vec postajem zasicen Pekinga. Zasicen je mozda suvise teska rec, ali 8 dana danas sam vec tu, dosta toga sam video i skapirao grad dovoljno dobro. Nema vise nicega sto bi me iznenadilo u narednim danima. Danas sam bio do Letnje palate. Divan je park, ogroman, veliko jezero i opet gomila istih starih zgrada. Napravio sam citavih 5 i po fotki. Sve je isto kao i na ranijim mestima iako je vecina objekata izgradjena krajem 19og i pocetkom 20og veka. Prijala mi je setnja, jezero osvezava i ceo kraj je mnogo lep, ali jednostavno nema fasciniranosti, vlada osecaj vec vidjenog.I novi Peking je prestao da mi bude interesantan. Dovoljno je proci 2-3 kilometra i upoznati ceo Peking. Shvatiti da su svuda veliki bulevari sa jos vecom kolicinom automobila, ogromne zgrade, shopping mallovi na svakom cosku. I tako u celom celcatom gradu. Gde god da podjes ista slika. Neverovatno da grad od 18 miliona stanovnika nema razlicite delove. Svuda je ista slika. Kontao sam, mozda ja nisam otisao u prave krajeve, ali nije to. Ceo grad je jebeno isti. Neverovatno je da, recimo, nigde nema ostataka komunistickog Pekinga. Naidje se na zgrade koje lice na novobeogradske, samo su naravno mnogo vece, ali ne mogu da provalim da li su iz tog perioda ili ne. U ovom gradu je sve veliko osim Kineza. Jedino autenticno sto moze da se nadje (osim turistickih lokaliteta) jesu uske ulicice koje se protezu celim centrom od istoga ka zapadu. Zovu se  hutong. To je ste strava slika kada iz jedne turbo fensi ulice skrenete prvu desno i udjete u jedan potpuno drugi svet. Uska, prasnjava ulica sa malim, jednospratnim kucama. Naisao sam na dva tipa hutonga. Jedan vrlo ziv, sa dosta lokalnih nazovi restorana, radnji... Osetis 1000 mirisa u istom trenutku. U njima vrlo cesto mozes naici na Kineze koji igraju neke drustvene igre, najcesce karte. Drugi, u kome ljudi jednostavno zive. Poptuno miran i tih. Toliko tih da te bude malo i zent da prodjes njime. U hutongu se moze naici i na stare zgrade, slicne onima iz turisticki popularnih lokacija, samo u mnogo gorem stanju. Obicno pise i koje i kada tu ziveo. I hutonzi (ako je to mnozina) su identicni. Obidjes 2 i sve si video. Sve kuce su i tu iste. Jednospratne, od cigle, iskljucivo u sivoj boji. Sta tu neko ima da razmislja u kakvu ce boju da ofarba kucu. Kuce su sive i tacka, pa ti razmisljaj o boji koliko god hoces. Sto kaze Henri Ford Automobili mogu biti bilo koje boje dok god su crni.
Danas sam, eto, shvatio koliko se lako u stvari Peking upozna. Ili ja gresim? Daleko od toga da mi je bedak sto sam dosao ovde. Bilo je ovo u svakom smislu fascinantnih 8 dana, neverovatno iskustvo koje bih svakom preporucio da dozivi  jednom. Nekako mi se cini da necu imati zelju da ga posetim ponovo, osim Kineskog zida. On je zaista neverovatan. Moguce da cu narednih dana ponovo skociti do njega. A sasvim je moguce i da sam ja malo prolupao posle 8 dana samovanja, videcemo kako cu se svega ovoga secati kada prodje neko vreme.
Pokusao sam da odem i do Stare letnje palate. Nasao sam je lako ali ulaza nigde. Potpuno cudna situacija, svuda gde je postojalo nesto nalik ulazu ili nije vodilo nigde, ili je vodilo do nekakvih skladista ili je vojska to cuvala. Kasnio sam na akrobatsku predstavu pa sam morao odustati.
Akrobatska predstava je bila fantasticna. Mada pocetak celog hepeninga nije obecavao. Od hotela me je agencijski vozac odbacio do Beijing teatar-a. Zgrada teatra ne lici ni na sta, potpuno soc i poslednje sto bih pomislio je da je to pozoriste. Pomislio sam da je klasicna navlakusa za turiste i prevario se. Predstava je bila jako jako dobra.

No comments:

Post a Comment