Saturday, May 16, 2009

Ceca i smog

Pocelo je. Put kao put, sve je bilo ok. Let ka moskvi je kasnio 1 sat pa sam bio malo u frci da li cu stici na drugi let.

Sletanje u Peking oko 7 ujutro ( 1 posle ponoci po nasem) posle tacno 12 sati putovanja. Vozac me ceka. O njemu sam znao da se zove Ivan i da ne zna ni engleski ni ruski. Nekako sam pretpostavio da je neki nas lik, no medjutim to je 100% Kinez, koji osim toga sto ne zna ta dva jezika ne zna ni jedan drugi. No vrlo brzo smo uspostavili komunikaciju univerzalnim jezikom - muzikom. Znao sam da ima neke diskove sa nasim narodnjacima pa sam mu iskusno zatrazio da pusti muziku i tu krece ludilo. Narodnjaci, pojacavanje do maksimuma i Ivan i ja pevamo ko blesavi.
Ivanovo pevanje je poprilicno zvucalo kao Ken Lee ali je za jednog Kineza odlicno skinuo reci.


Vazduh ovde ne postoji, samo je smog u opticaju. Ne mogu opisati koliko je gadno ovde disati. Ceo grad je konstanto u izmaglici od smoga. Za nebo nisam jos provalio da li se ne vidi od smoga ili od oblaka. Cudno je, dosta je toplo ali nije jako sunce, bice da je zbog smoga. Cenim da je resenje da izvezemo cist vazduh u Kinu. Stvarno bi dupe prodao za malo cistog vazduha.
Hotel je bas ono sto sam i trazio. Blizu Zabranjenog grada sa jedne i zeleznicke stanice sa druge strane. Soba je mala ali nova i cista. Doduse nema ni jedan orman ali prezivecu i bez toga. Po principu nema odmora dok traje obnova ostavio sam stvari u sobi i krenuo u istrazivanje Pekinga.

Nesto sam zesce bio gladan, a ne volim da sam gladan :), pa sam kao svaki glupavi turista prvo skocio do obliznjeg Meka. Šok. U Kini nista ne moze biti normalno pa ni Mek. Apsolutno nista od standardnih sendvica nema. BigMac, cheesburger... - ne postoji. Narucio sam nesto, dobio nesto drugo sa jajima. Ukus nema veze sa onim na sta sam navikao ali nije los.

Krenuo sam ka Tjenanmenu i Zabranjenom gradu. Usput naleteo na neki simpa park sa gomilom matorih Kineza. Dvoje "studenata" mi je objasnilo da je to mesto gde se okupljaju stariji muskarci i zene koji traze partnera. Mnogo je smesno gledati stotine matorih Kineza kako se muvaju :). Studenti su pod znacima navoda zato sto se ovde svi predstavljaju kao studenti i pokusavaju nesto da ti uvale.

Setnja ko setnja, obisao sam onako informativno Tjenanmen, Zabranjeni grad,... nisam nigde ulazio, detaljni obilazak ostavaljam za neki od narednih dana. Kako je danas subota, cini mi se da je cela Kina dosla da obidje Zabranjeni grad. Ja sam svima izgleda vrlo egzotican, nekoliko ljudi me savatalo da se slikam sa njima, mnogi me zagledaju :). Slican osecaj sam imao i na Tajlandu prosle godine ali su tamo nekako bili manje napadni. Nema veze, to mi je potpuno cool.

Palo je i prvo pivo. Ovde je veliko pivo zaista veliko 0.6l. i uopste nije lose. Cene mi se cine ne toliko niske koliko sam ocekivao, ili sam ja jos svezi turista pa me vacare. Pivo je u nekoj lokalnoj kafani 100 dindzi, ice tea sam u prodavnici platio 40 din. Mada sam uspeo da rucam za 200 dindzi u sasvim korektnom restoranu u hutongu blizu hotela. Naravno niko ne zna ni jedan jezik osim kineskog i meni je na kineskom ali srecom u slikama. Pokazao sam na nesto. Ispostavilo se da je jel bilo uzasno ljuto. Preziveo sam.

No comments:

Post a Comment